Čudina i Leonid Šejka
Iz UNUTRAŠNJEG BESTIJARIJUMA
V
Računam na to da će mnogi promatrači
neba zvjezdanog odjednom imati dojam
da na njih padaju gusta krzna zvjerinja.
A i poneki djelić srca, roga, repa i kopita.
Vladimire, pouzdajem se u srodnost Tvojih
priviđenja s mojim fantazijama i vjerujem –
oblikovati će se čaroban prizor strave.
Jedino nedostojan neće povjerovati
u zbilju toga prikazanja koje ćeš Ti,
služeći se dvostrukim ogledalima
i oštrom iglom,
predočiti svijetu kao čistu grafiku.
VI
Životinje što napuštaju šumsko – svemirske
putanje, da bi se uselile u jedan
imaginarni zoološki vrt,
izluđuju već od strasti da se okupe
u veličanstvenom krateru čovječjeg meteža.
I pomišljaju na umnožavanje svojih odraza.
To je zavodljivo čak i za čovjeka
kojemu je sada najviše cilj čudovišno
nestajanje u životinjskim dusima.
Zbog toga i traže jedinstvenu točku
što je označena na dnu čistog lista papira.
Ta točka u svojoj unutrašnjosti
spiralna i piramidalna blago se odaziva
na misao koja čezne za mišlju Ilije Savića,
savršenim blizancem jedne TAČKE
izlučene iz spisa Leibnitza.
VII
Zatvorena narav Bestijarijuma je takva
da svi opiti vršeni uz pomoć silne imaginacije
prikazuju nam nešto vatreno, kuglasta oblika
što se odjednom kreće u više paralele – to je
ta jednostavna crta u geomeriji postojanja.
Ali – živ je i ONAJ što se malo pouzdaje
u jednostavnost paralelizma.
NJegov imaginarni Bestijarijum
u središtu kojega se koncentriraju
krvožedne opsesije, crtežima asimetričnim
bogato zakrivljenim je obilježen.
I zelena krv što će teći iz tjemena poete,
također će icrtavati različite crte,
vijuge, spirale, strjelice i točkice
kao oaze zamornih putanja te lijene tekućine.
A jedan Stub soli, mitska pojava,
mora nam objasniti suštinu užasne,
neprivlačne žudnje.
To je ona žudnja, Vladimire, što se vidi
kao svjetlucava točka na vrhu nesavladivih
stepenica. A na najvišoj točci koju ćemo dostići
očekujemo urlik bola svijesti životinjske.
XIV
Tek je na kraju otvoreno Treće oko
koje smo u tami zadržavali. Ono sada zuri
u dubinu vira što se sumanuto kovitla
među stanovnicima Bestijarijuma.
Ako se ti, Vladimire, zagledaš u zjenicu
tog ponornog oka, vidjet ćeš samo sliku
brze konjske trke i strijelu
što slijedi pravac konjskog kretanja.
Tvoja je ruka nategla strijelin luk.
Ti misliš da nisi bio naoružan tog časa.
A ipak je u Tvojoj ruci još uvijek
sačuvana energija skokovitog odapinjanja strijele
u mirnu mrežnicu tek probuđenog oka.
Nastoj zato da mu dadeš oblik dostojan
imaginarnih očiju praživotinja koje se
vremenskim hodom unazad
približavaju nama.
Jedna spirala što imitira zamišljenu
piramidu dosta jasno prikazuje
taj nečujan hod. A piramida će se samoizgraditi
tek onda kada budemo mogli
objasniti đudljivost vremena.
Ili je dovoljno ako zamislimo
da je to neophodno kruženje čestica
koje nisu stvorene za mirovanje.
Čak je i Treće oko kružeće i vrteće
u svojoj blijedoj tvari.
Ta tvar je nevidljiva i neobjašnjiva.
Sluti jedino na budućnost i zmije
koja lako savitljiva i puzeća
u pijesku ispisuje jednu grafiku za nas.
(Iz poetike o bestijarijumu)
MARIJA ČUDINA(1937 – 1986) . Pesnik, prozaist. Knjige poezije : Nestvarne devojčice (1959), Paralelni vulkani (1982) …
ЗЛАТНИ РАСУДЕНАЦ 