Miloš Crnjanski

Priviđenja   Zaista, zrak sam samo i to je sjaj u meni što se sad, nestajući, rasipa u prazninu, osvetlivši mi put i bezdan mračan, u isti mah? Sve su to bile, dakle, prolazne samo seni, na koje sam, kroz blagost i žalost i tišinu, stresao, ustreptao, svoj zvezdan, zračni, čisti prah? Odlazim, dakle, sa…